925STUDIO
Kako da usred ljubljena kažem da ne želim dalje? Kad da pitam? Kako točno postaviti to pitanje i zašto neverbalni znakovi i ponašanja nisu dovoljni? Kako će zvučati da odjednom krenem s pitanjima o pristanku, hoću li time ubiti svaku romantiku i strast? Možda će pitanje shvatiti kao odbijanje i misliti da ga ne volim?
Svi smo mi seksualna bića, bez obzira na status (sami, u vezi), dob, izgled, sposobnosti, religiju… Seksualnost je daleko širi pojam od samih seksualnih aktivnosti i uključuje sve ono što jesmo, naše maštarije, razmišljanja, želje, potrebe, stavove, prethodna seksualna iskustva, ali i neiskustva.
Dokle god naša seksualnost ostaje u domeni maštanja, sanjarenja i bilo kojih aktivnosti koje ne uključuju drugu osobu (npr. dodirivanje, samozadovoljavanje), dotle pristanak nije pitanje koje je posebno zanimljivo.
Međutim, kada seksualne aktivnosti, maštarije i/ili želje uključuju drugu osobu, otvaraju se neka pitanja i ključna mjesta. Što želimo, o čemu maštamo, hoćemo li to podijeliti, kako se zaštititi, kako biti sigurne, a svakako je jedno od najvažnijih ključnih mjesta PRISTANAK.
O pristanku se rijetko govori. On se najčešće na neki način podrazumijeva.
Znamo da je podrazumijevanje jedan od najboljih načina za nerazumijevanje.
Dapače, često imamo priliku čuti glasno iskazane stavove kako pretjerana priča o svakom segmentu seksualnih aktivnosti ubija spontanost, strast, narušava trenutak.
Istovremeno, ne učimo o seksualnosti tijekom školovanja. Mlade osobe prepuštene su same sebi, internetu, vršnjačkim pričama, postojećim mitovima i predrasudama kao i stavovima osoba koje ih okružuju, vlastitim pokušajima i pogreškama, a sve to dok su u fazi traženja i upoznavanja sebe i svoje seksualnosti, eksperimentiranja, otkrivanja, dijeljenja, krivudanja na tom putu, prepunom sumnji, nedoumica, strahova. I želja.
Taj rijetko spominjani pristanak kao pojam javlja se ipak povremeno, kao neki putokaz ili znak. Čuje se u nekim rečenicama vezanim uz seksualne aktivnosti. Primjer je kako je u seksualnim aktivnostima sve u redu dokle god dvije osobe zajedno žele to isto, na što su pristale, a da pri tome na nanose štetu niti sebi, niti drugoj osobi.
Zvuči jednostavno. Jedna osoba pita za pristanak, druga ga daje ili ne. Točka.
Ili druga opcija. Nitko me ništa nije pitao, ali ja ću sama glasno i jasno reći što želim. Točka.
U realnosti najčešće ništa što izgleda lagano nije baš tako lagano. I nije baš često da se o pristanku na seksualne aktivnosti priča otvoreno, bez nelagode i straha. Zašto? Prije svega zato što se niti o seksualnosti ne priča baš otvoreno i lagano. A onda stoga što su neke stvari još dodatno komplicirane i nameću čitav niz pitanja kao što su: Pa kad da pitam? Kako točno postaviti to pitanje i zašto neverbalni znakovi i ponašanja nisu dovoljni? Kako će zvučati da odjednom krenem s pitanjima o pristanku, hoću li time ubiti svaku romantiku i/ili strast? Kako da sad usred ljubljena kažem da ne želim dalje? Možda će pitanje shvatiti kao odbijanje i misliti da ga ne volim?
Lagano ili ne, pristanak je ključni element seksualne aktivnosti. On je prije svega odraz međusobne otvorenosti i komunikacije. I trebao bi biti dan svaki put, za svaku seksualnu aktivnost. Kada je osoba dala pristanak na seksualne aktivnosti jučer, to ne znači da isti pristanak vrijedi i za dva dana ili za tjedan dana. Kao što ni pristanak na jednu seksualnu aktivnost ne znači pristanak i na druge oblike seksualnih aktivnosti. Na primjer, pristanak na ljubljenje nije istovremeno i pristanak na skidanje odjeće.
I nakon što je osoba dala pristanak, ima pravo odlučiti da zapravo to ne želi i povući ga, ako se osjeća nelagodno. Kako uopće razgovarati o pristanku? Jednostavno, riječima i/ili neverbalno. Jedan je od načina da jasno kažemo partneru ili partnerici kako se više ne osjećamo ugodno i da želimo stati ili da to pokažemo neverbalnim znakovima, koji su jasni i nedvosmisleni. Možemo pitati: Je li ti u redu…, pogotovo ako se mijenja intenzitet ili vrsta seksualne aktivnosti. Jasno reći da je u redu predomisliti se ili odustati u bilo kojem trenutku. Ili, s druge strane, riječima ili neverbalnim znakovima pokazati da nam je prihvatljivo i da uživamo u tome što radimo.
Treba se stalno ispočetka podsjećati kako je jasna, otvorena i slobodna komunikacija temelj zdravog i kvalitetnog odnosa, koji uključuje poštovanje sebe, svojih osobnih granica, poštovanje druge osobe i njenih osobnih granica i nenasilje. Važno je otvoreno govoriti o osobnim granicama i očekivanjima sa svojom partnericom ili partnerom, prije upuštanja u bilo kakve seksualne aktivnosti.
Kada govorimo o pristanku, važno je istaknuti da on treba zadovoljiti određene ključne elemente, kako bi govorili o pravom pristanku. Osoba prije svega treba biti dovoljno zrela (odrasla) kognitivno i emocionalno, kako bi shvatila što se od nje očekuje i na što pristaje. Prema našem zakonu osoba mlađa od 15 godina ne može dati pristanak na seksualne aktivnosti*.
Pristanak treba biti voljan, dan slobodno, bez pritiska, manipulacija, nagovaranja, straha od mogućih posljedica odbijanja. Nejednak odnos moći može dovesti do situacije u kojoj osoba ne može dati pristanak na neku seksualnu aktivnost slobodno i dobrovoljno (npr. profesor-studentica, poslodavac-zaposlenica).
Također, osoba treba biti svjesna, a ne bez svijesti, u snu ili pod utjecajem alkohola i/ili drugih sredstava ovisnosti.
Samo pristanak koji uvažava sve navedeno pravi je pristanak.
Što nije pristanak? Kada je dijete mlađe od 15 godina**. Nadalje, nema pristanka kada jedna strana odbija čuti NE i pretvara se da je to dio stereotipne igrice o ženama koje moraju prvo reći NE. Nema pristanka ako je osoba u strahu od mogućih posljedica. Ili je pod utjecajem alkohola. Također je jasno da nije dan pristanak kada je partnerica ili partner vidljivo nezainteresiran, neuključen, zbunjen i/ili uznemiren.
Važno je ne pretpostavljati da je osoba dala pristanak. U nejasnim i/ili nedorečenim situacijama, kada nismo sigurni, važno je izravno provjeriti. Samo DA znači DA, sve je drugo NE.
Svaka je seksualna aktivnost bez pristanka seksualno nasilje.
Kada se kaže seksualno nasilje, većina odmah pomisli na silovanje ili pokušaj silovanja. Kada se kaže silovanje, većina ima sliku mračne ulice, nepoznatog počinitelja koji koristi prijetnje i prisilu, ima oružje, a žrtva se toliko opirala i branila da ima teške tjelesne ozljede. Oboje je netočno.
Seksualno nasilje širok je pojam i obuhvaća sve neželjene seksualne aktivnosti na koje osoba nije dala pristanak, bez obzira jesu li to neželjeni seksualni komentari, opaske, dodirivanje neintimnih dijelova tijela, dodirivanje intimnih dijelova tijela, do prisile na neželjeni seksualni odnos. I da! Seksualno nasilje ne uključuje nužno samo prisilu, prijetnju za život i tijelo osobe ili njoj bliskih osoba. Ključno je da se radi o seksualnoj aktivnosti za koju nema pristanka. Također, važno se podsjetiti da je većina počinitelja seksualnog nasilja žrtvi poznata osoba, da se seksualno nasilje podjednako događa po danu i ponoći, najčešće u domu počinitelja, žrtve, zajedničkom domu, kući prijatelja, počiniteljevom automobilu.
Seksualno nasilje kazneno je djelo prema Kaznenom zakonu RH i nosi sa sobom ozbiljne sankcije. Međutim, još uvijek se vrlo rijetko prijavljuje - zbog straha, srama, nelagode i svega što kreira širi društveni kontekst, kao i činjenice da je tema seksualnog nasilja okružena iznimno velikom količinom predrasuda i mitova, čija je osnovna zadaća prebacivanje odgovornost za preživljeno nasilje s počinitelja na žrtvu (npr. sama je izazvala, sama je htjela i doprinijela).
Zajedno se trebamo boriti da aktivno pridonesemo suzbijanju seksualnog nasilja. Trebamo vjerovati, pomoći i podržati osobe koje su preživjele seksualno nasilje. Svojim ponašanjem trebamo pridonijeti da počinitelji budu sankcionirani prema zakonu, a ne prihvaćeni članovi zajednice. Sve to možemo najbolje učiniti tako da krenemo od samih sebe, da preuzmemo odgovornost za sebe i partnericu ili partnera te da pristanak na seksualnu aktivnost bude dio našeg puta k uživanju i zadovoljavajućim seksualnim iskustvima.
.jpg)